Kada si zadnji put rekla ne bez osjećaja krivnje
Sjela sam u auto nakon još jednog dana u kojem sam obećala tri stvari koje nisam imala vremena napraviti. Ruke su mi drhtale na volanu. Ne od hladnoće. Od spoznaje da sam opet stavila tuđe potrebe ispred svojih.
Znaš onaj trenutak kada ti netko kaže “možeš li samo brzo…” i već čuješ sebe kako kažeš “naravno”? Prije nego što si uopće razmislila? To sam bila ja. Cijeli život. Uvijek dostupna. Uvijek spremna. Stalno tu.
I onda se pitaš zašto si stalno umorna.
Odakle ta potreba da budem dobra svima osim sebi
Odrastala sam s uvjerenjem da je sebičnost najgora stvar koja mi se može dogoditi. Da moram biti tu za sve. Da je moja vrijednost u tome koliko sam korisna drugima.
Nisam znala reći ne partneru koji me zvao usred mog vremena. Kolegici koja je stalno prebacivala svoje obveze na mene. Rodbini koja je računala da ću ja uvijek uskočiti. Sve te male žrtve koje sam mislila da su bezazlene postupno su me iscrpile.
A svaki put kada bih pomislila “trebam malo vremena za sebe”, osjećala bih se grozno. Kao da radim nešto krivo.
Kada te tijelo prisili da staneš
Prije nekoliko mjeseci sam doslovno morala stati. Nisam imala izbora. Toliko sam bila iscrpljena da sam jednostavno morala početi brinuti o sebi, a ne samo o drugima.
Zakazala sam tretman vakuum fitnessa i dok sam tamo ležala, opuštena i zbrinuta, shvatila sam nešto važno. Vrijeme koje sam odvojila za sebe nije sebičnost. To je osnovni uvjet da mogu funkcionirati. Osjećala sam kako napetost polako otpušta ramena, kako se disanje dublje smiruje.
Tih sat vremena nitko me nije trebao. Nitko nije tražio ništa od mene. Tijelo mi se počelo opuštati na način na koji već mjesecima nije.
Ne naučimo reći ne preko noći. Ali možemo početi s malim stvarima. S jednim “ne mogu danas”. S jednim “treba mi vremena za sebe”. Prvi put kada sam to rekla glasno, srce mi je kucalo kao da činim nešto strašno. Ali ništa strašno se nije dogodilo.
I za kraj…
Tvoja vrijednost nije u tome koliko daješ drugima dok sebe guraš na zadnje mjesto. Tvoja vrijednost je u tome da si cijela i prisutna. A to možeš biti samo kada se brineš i o sebi.
S ljubavlju,
Ari
-
Godinama sam mislila da je to normalno, da se svi tako osjećaju
Pomirenje s tijelom nije jednokratni čin. To je svakodnevni izbor. Neki dani su lakši, neki teži. Ali svaki dan biram da budem na svojoj strani.
-
Čekaš da sve bude spremno, a ništa se ne pokreće
Dugo sam čekala da budem “spremna”. Nisam ni znala da čekam. Mislila sam da planiram, da tražim pravi trenutak.
-
Osmijeh kao maska
Znam taj osmijeh. Onaj koji staviš kao oklop prije nego što izađeš na ulicu. Onaj kojim pokažeš svijetu da je sve u redu, dok ti iznutra srce prebrzo kuca.
-
Postala si popis stvari koje radiš za druge
Naučila sam da vrijedim onoliko koliko sam drugima korisna. Kad netko kaže “ne znam što bih bez tebe”, osjetiš se važnom. Potrebnom.
-
Tvoje tijelo ne traži savršenstvo – traži signal da ga slušaš
Dugo sam ignorirala poruke koje mi je tijelo slalo. Ne zato što nisam znala – nego zato što nisam stizala.
-
Umorna, a ne znaš zašto? Možda ti ne treba odmor, nego promjena ritma.
Umorna, a ne znaš zašto? Možda ti ne treba odmor, nego promjena ritma. Znaš one dane kad si “slobodna”, ali nisi odmorna? Nemaš obaveze, nigdje ne moraš biti, ali te tijelo svejedno vuče prema krevetu… ili samo nečemu što nije ovo sada. Dugo sam mislila da mi samo treba više sna. Pa sam spavala duže.…
-
Zašto je u redu uzeti dan samo za sebe
Dan za sebe nije luksuz, to je nužna pauza za zdravlje i snagu. Pročitaj kako ga uzeti bez grižnje savjesti.
-
Jutarnje navike koje mijenjaju dan
Ugodan početak za ugodu tokom cijelog dana. Pozitivne jutarnje navike za pozitivan dan!







